(RE)Kontekstualizacija bivšeg brodogradilišta

Projekat „Nova utopija“ predstavlja prostorni odgovor na istraživanje sprovedeno u okviru master rada, koji se bavio transformacijom filozofskog koncepta utopije u savremeni arhitektonski model stanovanja. Polazište projekta je bilo preispitivanje načina na koji arhitektura može uticati na kvalitet života, odnose u zajednici i održivost savremenog grada.

Koncept

Lokacija nekadašnjeg brodogradilišta na Novom Beogradu prepoznata je kao prostor velikog potencijala za formiranje novog urbanog modela. Umesto klasične stambene strukture, projekat predlaže naselje zasnovano na principu odgovornog individualizma i solidarnog kolektivizma, gde lični prostor i zajednica ne predstavljaju suprotnosti, već međusobno zavisne sisteme.

Svako domaćinstvo organizovano je kao samostalna stambena jedinica sa sopstvenim vrtom, prostorom za proizvodnju hrane i rad od kuće. Stanovanje je zamišljeno kao mesto koje podstiče veću samostalnost pojedinca, ali istovremeno omogućava deljenje resursa, znanja i svakodnevnih aktivnosti sa drugim članovima zajednice. Zajednički prostori nisu dopuna privatnom stanovanju, već njegov ravnopravni deo.

Prostorna organizacija naselja zasniva se na vertikalnim strukturama koje, poput savremenih „kućica na drvetu“, oslobađaju teren i omogućavaju da priroda ostane dominantan element čitavog kompleksa. Umesto zelenih krovova kao izdvojenih površina, svaki nivo objekta postaje sopstveno tlo, omogućavajući razvoj privatnih bašti, proizvodnju hrane i neposredan kontakt sa prirodom na svakoj etaži.

Održivost nije tretirana kao tehnički dodatak arhitekturi, već kao njen osnovni princip. Prostorna organizacija, orijentacija objekata, sistem ozelenjavanja, upravljanje vodom i korišćenje obnovljivih izvora energije integrisani su u jedinstven sistem čiji je cilj stvaranje dugoročno održivog načina života, a ne samo energetski efikasnih objekata.

„Nova utopija“ ne predstavlja viziju idealnog grada, već predlog mogućeg pravca razvoja savremenog stanovanja. Projekat polazi od uverenja da se kvalitetniji život ne postiže isključivo tehnološkim napretkom, već promenom odnosa između čoveka, zajednice i prostora koji zajedno oblikuju.