Trg Sremčica

Didaktički projekat polazi od urbanističke analize naselja Sremčica, kojom je utvrđeno postojanje tri lokalna centra različitog značaja. Iako jedan od njih predstavlja primarni centar u pogledu broja korisnika i koncentracije javnih funkcija, prostor nikada nije razvio jasan urbani identitet niti arhitektonski okvir koji bi odgovarao njegovoj ulozi u strukturi naselja. Projekat zato predlaže formiranje nove centralne zone koja objedinjuje javne sadržaje i uspostavlja prepoznatljiv gradski trg kao novo mesto okupljanja

Koncept

Osnovna ideja nije bila stvaranje savremenog trga, već oblikovanje prostora koji će delovati kao da je prirodno nastajao tokom druge polovine dvadesetog veka, u periodu najznačajnijeg razvoja jugoslovenske arhitekture. Cilj nije rekonstrukcija prošlosti, već izgradnja identiteta koji Sremčici nedostaje. Arhitektura preuzima prostorne i oblikovne principe tog perioda kako bi stvorila utisak kontinuiteta i pripadnosti mestu.

Trg je organizovan oko postojeće saobraćajnice, koja prestaje da bude isključivo tranzitni koridor i postaje sastavni deo javnog prostora. Njeno nivelisanje sa popločanjem trga i jedinstvena materijalizacija menjaju način na koji se prostor doživljava – vozila ulaze u pešačku zonu i prirodno usporavaju, dok pešak postaje primarni korisnik prostora.

Arhitektonsku kompoziciju čine objekti jednostavne modernističke geometrije, inspirisani jugoslovenskom arhitekturom, čije fasade kroz sekundarni omotač dobijaju snažan brutalistički karakter. Kao kontrast ovoj kompoziciji, u centru se pojavljuje stakleni neboder koji predstavlja savremeni sloj razvoja naselja i uspostavlja dijalog između arhitektonskog nasleđa i današnjeg vremena.

Kompozicija čitavog kompleksa zasnovana je na jasnoj simetriji, dok je parterno rešenje namerno oslobođeno tog principa. Dijagonalno postavljena elipsa postaje glavni prostorni motiv koji povezuje najznačajnije javne funkcije i usmerava kretanje korisnika kroz čitav trg. Iz nje se razvija sistem popločanja koji vizuelno i funkcionalno integriše okolne sadržaje, pozivajući posetioce da prostor koriste kao jedinstvenu urbanu celinu, a ne kao niz pojedinačnih objekata.

Projekat istražuje na koji način arhitektura može izgraditi identitet mesta koje ga nikada nije u potpunosti razvilo. Umesto oslanjanja na savremene formalne trendove, rešenje predlaže interpretaciju arhitektonskog nasleđa kao sredstva za stvaranje prepoznatljivog javnog prostora i novog centra društvenog života Sremčice.